Autobiografija (hrvatska)

Rođen sam u Beču 8. kolovoza 1964. Nakon osnovne škole osam sam godina pohađao srednju školu tipa »Gymnasium« u Beču. Sjećam se svojih prvih književnih pokušaja: s dvanaest godina napisao sam kratku kazališnu predstavu koju sam uvježbavao s nekoliko školskih kolega, ali koja, srećom, nikada nije izvedena pred publikom. Pred kraj školovanja javile su se ozbiljnije književne ambicije; zajedno s prijateljem slao sam prozne tekstove i pjesme na književne natječaje za mlade. Velik dio slobodnog vremena provodio sam čitajući: isprva znanstvenu fantastiku, a potom djela svjetske književnosti. Zanimali su me i jezici i kulture.

Nakon mature i boravka na Ljetnom sveučilištu u Toursu u Francuskoj 1982. godine započeo sam studij prevođenja francuskog i talijanskog jezika, koji sam završio 1989. Od 1983. do 1988. studirao sam i romansku filologiju i germanistiku te stekao sveučilišnu diplomu. Institut za germanistiku pružio mi je i mogućnost učenja jidiša. Moj diplomski rad, napisan na francuskom jeziku, nosio je naslov L’image des Pays Catalans dans la littérature française à partir du Romantisme. Još prije završetka studija počeo sam raditi kao samostalni prevoditelj, specijalizirajući se za tehnička i informatička područja. Od 1998. do 2002. dodatno sam pohađao visokoškolsko stručno obrazovanje iz ekonomije i upravljanja europskim poduzećima.

Krajem osamdesetih godina počeo sam u obrazovnim centrima predavati rad s računalnim programima i pisati stručne priručnike. Prvi od njih, posvećen programu za obradu teksta WordPerfect, objavila je 1989. njemačka izdavačka kuća Data Becker, a godinu dana poslije preveden je na nizozemski. Do 2004. objavljeno je devet mojih knjiga o informatičkim temama. Moj rad kao samostalnog predavača završio je 1996. zbog promjene austrijskog zakonodavstva o socijalnom osiguranju. Iste sam se godine zaposlio u multinacionalnoj tvrtki za koju sam već neko vrijeme održavao tečajeve o uredskim programima i operacijskim sustavima. Od 2002. do 2026. radio sam kao voditelj projekata, uglavnom u području obrazovanja i stručnog usavršavanja. I dalje pružam prevoditeljske usluge kao samostalni prevoditelj.

Tijekom devedesetih godina napisao sam više od stotinu stručnih članaka za austrijske, njemačke i britanske informatičke časopise. Gledajući unatrag, smatram to razdoblje presudnom etapom u razvoju svojega književnog stila. Nakon 2000. ponovno sam se posvetio filologiji, ponajprije katalonskoj filologiji, te objavljivao članke u stručnim časopisima kao što su Revista d’Estudis Catalans i Europa Ethnica.

Imam četvero djece, tri sina i kćer, s kojima govorim francuski kako bi stekli dvojezično obrazovanje na njemačkom i francuskom jeziku.

Godine 1982. dobio sam Veliku nagradu za književnost mladih, koju je organizirala jedna austrijska banka. Nagrađeni tekst, pripovijetka o mladom čovjeku koji tijekom civilne službe otkriva prošlost i iskustva umirovljenog Židova iz nacističkog koncentracijskog logora, objavljen je 1983. u izraelskim dnevnim novinama na njemačkom jeziku Israel-Nachrichten. Književni kritičar Hans Weigel, član žirija, istaknuo je kvalitetu pripovijetke. Međutim, gledajući unatrag, smatram da je taj rani uspjeh bio više prepreka nego poticaj mojem književnom razvoju. Godine 1985. postao sam član Austrijskog udruženja književnika Österreichischer Schriftstellerverband. Godine 2007. dobio sam književnu nagradu Wiener Werkstattpreis, a 2014. katalonsku nagradu Premi de Poesia Parc Taulí.

Nakon rođenja mojega prvog sina i početka profesionalnog života izvan književnosti smanjila se moja književna produkcija. Tijekom devedesetih objavio sam vrlo malo književnih tekstova. Od 2004. intenzivnije se bavim književnim radom. Godine 2006. postao sam član austrijskog udruženja autora Grazer Autor*innenversammlung, zatim 2010. udruženja Associació d'Escriptors en Llengua Catalana, a 2013. organizacije PEN Català.

Nakon što sam gotovo cijeli život proveo u Beču, 2016. preselio sam se u Schwechat, gdje živim sa svojom djecom.